Usporedba utroška energije
Niskoenergetska građevina - standardno izolirana građevina
Razdoblje gradnje je iznimno važan parametar sa stajališta energetske potrošnje.
Zbog karakteristika gradnje i nedostataka propisa o toplinskoj zaštiti, u razdoblju najveće stambene izgradnje od 1950. do 1980. godine, izgrađen je niz stambenih i nestambenih zgrada s prosječnom potrošnjom energije za grijanje od preko 200 kWh/m².
Prosječne stare zgrade godišnje troše 200-300 kWh/m² energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100 kWh/m², suvremene niskoenergetske kuće ispod 40 kWh/m², a pasivne kuće i kuće gotovo nulte energije 15 kWh/m² i manje.
Energijom koju potrošimo u standardno izoliranoj kući danas možemo zagrijati 3 do 4 niskoenergetske kuće ili 8 do 10 pasivnih kuća.
Od 31. prosinca 2020. sve nove zgrade moraju biti zgrade gotovo nulte energije. Ta gotovo nulta odnosno vrlo niska količina energije trebala bi se u vrlo značajnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi na zgradi ili u njezinoj blizini.
Kod zgrada građenih prije 1940. godine susrećemo se s nedovoljno izoliranim vanjskim pregradama. Kameno ziđe preuzimalo je nosivost građevine, a primjerenom debljinom zadovoljavalo je i toplinsku izolaciju za tadašnje uvjete. Zgrade su građene od opeke ili kamena, bez toplinske zaštite. Prozori i vrata su uglavnom drveni, s jednim staklom. Prosječni gubici topline kod takvih zgrada kreću se između 200 i 250 kWh/m² godišnje.
U periodu između 1940. i 1970. gradnja se intenzivira, razvijaju se nove tehnologije građenja, novi materijali, ali nije postojao propis o toplinskoj zaštiti i uštedi energije. Konstrukcije su bile tanje, od armiranog betona, bez ikakvog energetskog koncepta.
U periodu od 1970. do 1987. usvajaju se prvi propisi o toplinskoj zaštiti i počinje se skromno koristiti toplinska izolacija. Konstrukcije su vitke, s velikim staklenim površinama i energetski vrlo nepovoljne. Toplinski gubici zgrada iz ovog razdoblja često su veći od onih na starijim zgradama, te iznose i preko 300 kWh/m² godišnje.
Od 1987. do 2006. godine svi projekti i sva izgradnja imaju u prosjeku istu toplinsku kvalitetu, a toplinske potrebe se kreću od 100 do 150 kWh/m².