Niskoenergetske kuće
U današnje vrijeme, kada smo suočeni s velikom nestašicom, te sve većom cijenom energenata i ograničenošću fosilnih goriva, raste potražnja za niskoenergetskim građevinama.
Ekološka svijest i potreba za što većim smanjenjem emisije štetnih plinova u atmosferu rezultira sve većom izgradnjom niskoenergetskih građevina.
Niskoenergetske montažne kuće su energetski učinkovite kuće. One su primjer održive gradnje, od građevinskog materijala čija proizvodnja nije štetna za okoliš, do njihove energetske učinkovitosti i racionalne potrošnje energenata koji su svakim danom sve skuplji.
U Hrvatskoj je niskoenergetska kuća definirana kao kuća koja godišnje troši maksimalno 40 kWh/m² energije za grijanje. Takva se energetska potrošnja može jasnije izraziti ekvivalentom potrošnje od 2,7 litre loživog ulja po m², pa se niskoenergetska kuća naziva još i trolitarska kuća.
U Njemačkoj niskoenergetska kuća (Niedrigenergiehaus) ima ograničenje u potrošnji energije za grijanje prostorija od 50 kWh/m² godišnje, dok je to ograničenje u Švicarskoj definirano MINERGIE standardom i ne smije prelaziti 42 kWh/m² godišnje.
Cilj izgradnje niskoenergetskih kuća je optimizacija potrošnje energije i maksimalno korištenje dostupne energije.
Energetska učinkovitost niskoenergetske građevine temelji se na kvalitetnom sloju izolacije, kvalitetnim prozorima i vratima koji sprječavaju gubitak topline, sustavu strujanja zraka, koji uz prozračivanje osigurava i dodatno čuvanje energije, te u korištenju sunčeve energije.
Uslijed nedovoljne toplinske izolacije dolazi do povećanja toplinskih gubitaka zimi, obodna konstrukcija je hladna, nastaju oštećenja od kondenzacije, a u ljetnom periodu prostor se pregrijava. Konstrukcija se oštećuje, stanovanje je neudobno i nezdravo, a cijena korištenja i održavanja prostora se povećava.
Dodatno ulaganje u povećavanje energetske učinkovitosti i smanjenje toplinskih gubitaka na novogradnji višestruko je isplativo. Povećanje cijene gradnje za 10% može značiti energetske uštede 50-80%.
